Profili potopov iz treninga na Murterju 2005

Jure i Sandi, ne slažem se s vama da neutralna plovnost treba biti na 10m. Također se ta dubina ne određuje subjektivno, ovisno o roniocu.

Neutralna plovnost se treba postići na pola ciljane dubine. Dakle ako ti Jure planiraš zaroniti na 50m, neutralan trebaš biti na 25m (u najgoru ruku 20m). To je pravilo i ono ima svoj razlog. Grega je to vjerojatno slušao na tečaju.

Radi se o tome da kad nam je plovnost neutralna na 25m onda teže zaranjamo, a nakon 25m možemo se pustiti da tonemo do 50. Povratak sa 50 je dosta težak ali napor prestaje ranije, oko 25m. Ovako smo napor podijelili otprilike na pola: 50% na zaron, 50% na izron.

Ukoliko smo teži, zaron nam je laganiji i mi prividno možemo na veću dubinu ali onda kod izrona imamo puno veću potrošnju energije i “zraka” što može uzrokovati blackout pred površinom (SW BO).

To se lački može objasniti ovako: Pola zraka potrošiš za zaron koji zahtjeva 40% napora, a onda se nadaš da će ti druga polovica zraka biti dovoljna za izron koji ti zahtjeva 60% napora. Mišljenja sam da je izron vrlo važan i da je potrebno imati rezervu (ne onu koju mislimo da imamo: “ma mogu ja to”, nego opipljivu, realnu rezervu).

U ostalim stvarima se slažem. Pogotovo oko toga da dubinu treba postupno produbljivati. I da je ključni dio treninga dubine zagrijavanje za dublje urone. To smo već raspravljali, na Krku. Još uvijek sam mišljenja da je potrebno odraditi tečaj i vidjeti što se može naučiti.

Što se dubinskog natjecanja tiče, bilo bi dobro da se Damir Detić javi sa informacijama iz prve ruke. Osobno bi mi, vjerujem kao i većini natjecatelja, više odgovarao kraj ljeta jer bi bio u boljoj formi. Ovako bi trebali imati treninge za to u dosta hladnom moru, u proljeće.

Lijep pozdrav!

Ivo

Oprosti Jure, vidim da to vi niste napisali. Mitja je spomenuo neutralnu plovnost koja je “po pravilima” na 10m, a kako ga niste ispravili, mislio sam da se slažete.

Drago mi je da pri dubokom zaronu poštuješ pravilo da je neutralna plovnost na oko pola dubine. Ako napreduješ sa zaronima metar po metar ili imaš iskustva u zaronu na tu dubinu, onda možeš kalkulirati sa utezima. Tada znaš koliko energije/kisika si potrošio u zaronu a koliko imaš za povratak.

Ako ides na dubinu na kojoj “nisi doma” pa dolje odes jos samo “koji metar vise” tada onaj osjećaj da imas dosta za povratak može prevariti. Zato mislim da je potrebno da ti je zaron i izron podjednako težak jer onda lakše procjeniš koliko ti treba za povratak. I veća ti je rezerva.

Što se odbacivanja utega tiče, kad do toga dođe, već si debelo u govnima.

Vidio sam ti profil zarona na 50m. Stvarno je gladak i jednolik. Prava divota! Brži si od mene i gore i dolje. Vidim i da očito nisi imao problema ni s kompenzacijom. Ja nekad po desetak sekundi ostanem na dubini od oko 35 metara zajebavajući se sa kompenzacijom. Nekad se čak i vratim na 30-32m, ako kompenzacija ne radi na većoj dubini, pa onda ponovo dolje… 🙄

_

Pa, Sandi, sad bi se vratili na tvoj odgovor oko težine utega: “Preporučam jedno, a osobno radim malo drugačije”. Tako ja s kompenzacijom.

Mislim što se kompenzacije na dubini tiče, da imam već dobar osjećaj na toj dubini. Istina da produljenje apnee na toj dubini povećava opasnost ali cijelo vrijeme pratim vrijeme zarona i u određenom trenutku koji sam prije odredio pocinjem izron. Tako da se osim vlastitig osjećaja oslanjam na svoj suunto i naravno na svog safetyja.

Vidio si kako smo disciplinirani kod treninga dubine.

Kažeš da bi teoretski bilo bolje biti malo teži. O tome sam i ja razmišljao. Po svemu bi to tako trebalo biti ali iako sam probao nisam baš uvjeren. Radije se držim onog pravila sa 50% dubine.

Sto se SWB tice slazem se da nastupa skoro uvijek iznad 10m. Nisam mislio da ce ti se dogoditi na 20m pa da zato treba biti neutralan na 25, nego da bi cijeli uron trebao biti sigurniji od SWB ako se pravilno opteretimo.

Očito da ništa nije apsolutno, pogotovo ne u apnei. 50% ne znači 50% nego otprilike polovinu. Neznatan odmak od toga je u redu ako ti, naravno, tako odgovara. Tako je i kod ostalog.

Javio sam se kao zagovornik sigurnosti i da pokažem gdje bi po mojoj procjeni ona mogla biti tanka. Da ovaj naš ekstremni sport bude manje ekstreman. Otišli smo dosta u detalje ali mislim da smo dosta razjasnili neke stvari i da bi netko iz njih mogao naučiti nešto korisno, što mi je i bila želja.

Pozdrav!

Ivo

Kao što je već rečeno u ovoj korisnoj raspravi – nešto se metara dobije većim opterećenjem nauštrb sigurnosti. Razlika između natjecatelja i rekreativaca je u tome da su natjecatelji bolje u stanju procijeniti koliko su stvarno blizu granica, a i BO im nije neki veliki problem

Meni osobno bi teško palo da doživim BO.

Međutim, Nitsch se opterećuje utezima više nego većina drugih. Rekao mi je da je to stoga jer ne voli kad je borba odmah u početku, nego tek na kraju